Bizarno

Međutim, potrebito je još nešto

admin

Ne vlastita inicijativa, ne
poduzetništvo već poslušnost. Komandna – socijalistička ekonomija
zahtijeva doslovno provođenje odluka alokatora. Neizvršavanje jedne
zadaće dovodi u pitanje cjelokupni plan proizvodnje i potrošnje. U
uvjetima visokog stupnja saturiranosti potreba (ovakva ili onakva odluka
alokatora bitno ne hendikepira potrošače) i lakog prilagođavanja
zahtjevima za povećanom i kvalitetnijom proizvodnjom (što karakterizira izuzetno visoku proizvodnost inputa) ovo i ne mora biti previše
teško. Međutim, u uvjetima kronične oskudice koju, uostalom, socijalistička ekonomija uporno reproducira i ovo predstavlja nerješiv problem.3
Model decentralizirane alokacije resursa – kapitalistička
ekonomija – isključuje postojanje makroekonomskog autoriteta –
“vidljive ruke”, te se sve alokacijske odluke donose decentralizirano –
posredstvom “nevidljive ruke” – tržišta. Tržište pruža sve informacije,
preko mehanizma cijena, proizvođačima za donošenje samostalnih
odluka o angažiranju resursa i sve informacije za donošenje samostalnih
potrošačkih odluka. Ukratko, proizvođači proizvodeći različita dobra i
usluge nastoje realizirati maksimalni profit. Potrošači, opet, nastoje
realizirati, budući da ne mogu kupiti sva dobra i usluge koje žele, takvu
kombinaciju dobara i usluga koja najviše odgovara njihovim potrebama.
Ovdje se, dakle, vjeruje da će proizvodnju jače i bolje stimulirati profit,
kao motiv, i tržište, kao mehanizam koordinacije, nego centralno
planiranje, kolektivizam ili altruizam.

Uzvišeni Allah kaže: Pustio je dva mora da se susreću, između
njih je pregrada i ona se ne miješaju. (Kur’an, 51:47)
Ova, Kur’anom saopštena, karakteristika mora – da se međusobno dodiruju, a da se njihove vode ne miješaju – u nedavnoj
prošlosti otkrivena je od strane okeanografa. Fizička sila zvana
površinski napon onemogućuje vode susjednih mora da se pomiješaju zbog razlike u gustini ovih voda, kao da je u pitanju tanak zid
između njih.

Nažalost, stvarno tržište nije savršeno konkurentno. Ono poznaje
monopole, ono proizvodi eksternalije (eksterne ekonomije i eksterne
disekonomije), ono nije u stanju udovoljiti zahtjevima za proizvodnjom
tzv. javnih dobara, informacije koje ono pruža često nisu potpune a nisu
niti besplatne, itd.

Uzvišeni Allah, govoreći o djelima nevjernika, kaže: …ili su kao
tmine u dubokom moru koje prekrivaju talasi iznad kojih su drugi talasi,
a iznad kojih su oblaci; sve tmine jedne iznad drugih. Ako bi izvadio
ruku skoro da je ne bi vidio – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla
ni imati. (Kur’an, 24:40)
Ljudi nisu u stanju da bez pomoći rone više od 20-30 metara, i
ne mogu preživjeti u dubinskim okeanskim regionima na dubinama
većim od 200 metara. Stoga su naučnici tek u novije vrijeme bili
u stanju da, pomoću moderne opreme, potvrde da je u dubinama
mora tama.
Generalno okruženje dubokih mora je opisano u knjizi Oceans
ovako: “Danas sa sigurnošću znamo da tmina dubokih mora i okeana
vlada na dubini od oko 200 metara i dublje. Na ovim dubinama skoro
uopšte nema svjetlosti. A, na dubinama preko 1000 metara apsolutno je
nemoguće naići ni na kakvu svjetlost.

Ni kapitalistička ekonomija nije, dakle, idealna. Zbog razloga
koje smo naveli (i nekih drugih) njezino funkcioniranje zahtijeva
postojanje države i prinude “vidljive ruke”. No, i ova nesavršena kapitalistička alokacija resursa (vođena i koordinirana objema rukama,
“vidljivom” i “nevidljivom”) jest u stanju iznuditi (makar samo
djelomično i kao dugoročnu tendenciju):
• da se proizvodnja odvija u onim količinama i razmjerima koji manjeviše odgovaraju platežno sposobnoj društvenoj potrebi;
• da se proizvodnja, zahvaljujući ipak djelotvornom korištenju ograničenih resursa, neprekidno uvećava;
• da se proizvodnjom, na sve kvalitetniji način, zadovoljavaju ne samo
postojeće potrebe, već da se stvaraju nove i s tim u svezi pribavljaju
sredstva za njihovo zadovoljavanje.

Ekonomika, znanost o ekonomiji, proučava ekonomske
aktivnosti ljudi, aktivnosti vezane za alokaciju resursa. Ona, dakle,
istražuje kako ljudi pomoću ograničenih resursa pokušavaju zadovoljiti
svoje neograničene želje i potrebe. Dakako, poput ostalih znanosti i
ekonomika je evoluirala pa i promijenila ime.
Tako “teorijski otac kapitalizma” Adam Smith (Istraživanje
prirode i uzroka bogatstva naroda, 1776. godina) veže političku
ekonomiju (staro ime ekonomike) uz pragmatični ali i zahtjevni cilj –
povećati bogatstvo i moć zemlje. “Bogatstvo i moć svake zemlje,
ukoliko moć zavisi od bogatstva, mora uvijek biti u srazmjeri s
vrijednošću njenog godišnjeg proizvoda, koji je fond iz koga se konačno
moraju platiti svi rashodi. Ali, velika svrha političke ekonomije svake
zemlje jest povećati bogatstvo i moć te zemlje.”5
Naravno, Smith je odlučno vjerovao da kapitalistička ekonomija
jest u stanju povećavati bogatstvo naroda. Ali, niti sam Smith nije
kapitalističku ekonomiju smatrao nepomućenim dobrom. Slaveći
sposobnost te ekonomije da privatni, sebični interes stavi u službu
općeg, društvenog interesa on upozorava da ova sjajna sposobnost
kapitalističke ekonomije može biti izigrana. Zamjetna je, naime, njegova
odbojnost prema monopolu. “Ljudi iste struke rijetko se sastaju, čak i za
zabavu i razonodu, a da se razgovor ne završi zavjerom protiv javnosti ili
nekim planom za podizanje cijena.”

U zemljama koje su davno naseljene “stanovništvo raste brže od
fondova potrebnih za njegovo uzdržavanje.”8
I stoga “prijatelji
čovječanstva mogu samo željeti da radne klase u svim zemljama imaju
smisla za udobnosti i uživanja i da se svim zakonitim sredstvima potiču,
da ih sebi pribave. Ne može postojati bolje osiguranje protiv prevelikog
broja pučanstva.”9
Jasno se, dakle, priznalo da kapitalistička ekonomija nije u
stanju, ni tada, a ni sada, učiniti sve zadovoljnima i bogatima. Ali, to nije
poljuljalo vjeru ekonomista u nju. Osim ovoga objašnjenja nejednakosti,
ekonomski su teoretičari nudili i druga. Ako stvari stoje kako stoje onda,
vele ekonomisti utilitaristi, na čelu s J. Benthamom, pružimo “najveću
korist za najveći broj ljudi.”
“Rezultati možda nisu bili najbolji, ali su bili najbolje što se
moglo postići, tvrdili su utilitaristi. Implicitna, a u stanovitoj mjeri i
eksplicitna, bila je ideja da ne mora baš svatko prosperirati… Patnje i
lišavanje neizbježni su čak i u ovom najboljem mogućem svijetu.”10
Zanimljivo objašnjenje funkcioniranja kapitalističke ekonomije
dugujemo socijalnom darvinizmu. H. Spencer, čija je sintagma
“održavanje najsposobnijih “, ističe da samo primjenjuje Darwinove
ideje i adaptira ih kako bi vrijedile za ljudski rod.

Leave A Comment