Bizarno

Odnos između hrane i čovjeka

admin

Zato je jedne prilike pozajmio novac Allahovom Poslaniku صلى الله عليه وسلم
koji je bio potreban za pomoć jednom plemenu kojeg je pogodila
suša. Međutim, prije isteka roka za vraćanje duga, otišao je
Poslaniku صلى الله عليه وسلم i povukao ga za krajeve njegove odjeće, tako da mu
je ogrtač spao sa plećke, a onda grubo i neotesano povikao: “Vi,
potomci Abdulmuttalibovi, odugovlačite sa vraćanjem duga!”
Vidjevši kako je postupio prema Allahovom Poslaniku صلى الله عليه وسلم Omer
 žestoko se naljuti te poče galamiti i vikati na ovog čovjeka.
Poslanik صلى الله عليه وسلم na sve to samo se nasmiješi i reče mu: “Bolje bi
bilo da si prema meni i ovom (rabinu) drugačije postupio. Meni
si trebao reći da na najljepši način vratim dug, a njemu da na
najljepši način traži povrat duga.”
Zatim Poslanik صلى الله عليه وسلم reče: “A što se tiče Zejda (rabina), ostalo je
još tri dana do isteka roka za vraćanje duga.”
Potom je naredio Omeru da Zejdu vrati cjelokupan iznos duga
i da mu na to, kao vid nadoknade za pretrpljeni strah (od Omera),
još doda dvadeset mjerica datula.

Hraniti se znači jelom, pićem ili na neki drugi način u organizam unositi tvari određenih
prehrambenih, energetskih i organoleptičkih svojstava, sadržanih u hrani. Odnos
svakog pojedinog čovjeka prema hrani i prehrani strogo je specifičan, individualan i
promjenjiv (Dunne, 1996). Jednako kao što ne postoje dva potpuno ista čovjeka, tako se
ne može naći niti dvoje ljudi s identičnim prehrambenim navikama. Potrebe organizma
su kvantitativno precizne (ne smije biti manjka ni viška), a definiraju se iskustvom i
subjektivnim osjećajem dobroga i lošega stanja organizma.
Odnos između hrane i prehrane – govori o hrani kao najbitnijem faktoru ljudskog
postojanja, zbog čega su sva događanja u vezi s ljudskom egzistencijom povezana
s hranom; u jednoj krajnosti povezana s gladovanjem ljudi i suprotno tome s punim
zadovoljstvom društva kada mu je osigurana mogućnost pribavljanja kvalitetne hrane
i u drugoj krajnosti s neumjerenosti u uzimanju hrane. U životu suvremenog čovjeka
hrana i prehrana su obilježja socijalnog i društvenog statusa, njegova individualnog i
kolektivnog ponašanja, zdravlja i načina života. Upotrebljava li se umjereno, raznoliko
i razumno, hrana je najbolje jamstvo otpornosti organizma prema bolestima,
deformacijama i nepovoljnim utjecajima okoline. Isto tako, upotrebljava li se manje
razumno, preobilno, jednolično ili nedovoljno, postaje izvorom preopterećenosti
organizma, uzrokom raznih bolesti ili neotpornosti organizma prema bolestima.
Odnos prehrane i zdravlja – govori o odnosu između jela i zdravlja ljudskog organizma.
Dobro zdravlje osigurava se pravilnom prehranom, a pravilna prehrana potrebna je radi
normalnog razvoja organizma i njegovog djelovanja, normalne reprodukcije, rasta i
razmnožavanja, optimalne razine aktivnosti i radne učinkovitosti, otpornosti organizma
prema infekciji i bolesti, sposobnosti oporavka nakon tjelesnih oštećenja i povreda i,
konačno, duhovnog zadovoljstva i sreće čovjeka.
Od ukupno šest skupina hranjivih tvari niti jedna pojedinačno ne može održati dobro
zdravlje. To može osigurati samo uravnotežen i odgovarajući dnevni unos svih potrebnih
hranjivih tvari tijekom cijelog života.

Abdullah b. Selam  je kazao: “Kada je Allah htio da uputi
Zejda b. Sa‘neh na pravi put, on je kazao: ‘Sve znakove koji ukazuju
na vjerovjesništvo Muhammeda صلى الله عليه وسلم sam vidio na njegovom licu kada
sam ga pogledao, osim dva koja nisam imao priliku da spoznam, a
to su da je njegova blagost iznad njegove srdžbe i da iskazana srdžba
prema njemu samo povećava njegovu blagost.’”

Smatra se da je čovjek u početku života na zemlji hranu skupljao i da već više od dva
milijuna godina ima “određene” prehrambene navike. Priprema obroka, pretpostavlja
se, počinju negdje prije 500.000 godina, no prvi dokazi – na papirusu opisana hrana
i jela, kao i njihovo djelovanje na zdravlje potječu iz 3.200 god. pr. n. e., a opisali su
ih stari Egipćani. Znamo da se smatra da su pčele i med koji se proizvodi od nektara
cvijeća stariji od čovjeka na Zemlji, antropološki nalazi govore da je moguće da se med
u prehrani počeo koristiti prije oko 30.000 godina i to u plemenskim zajednicama na
području današnje Ukrajine. “Čvrsti” dokazi, stari oko 20.000 godina pr. n. e., slikovni
su zapisi na kojima su prizori skupljanja meda sačuvani na crtežima otkrivenima na
stijenama pećine Cueva de la Arna koja se nalazi u blizini Valencije u Španjolskoj.

Leave A Comment