Bizarno

Ugljikohidrati

admin

Ugljikohidrati su glavni izvor energije za sve tjelesne funkcije i mišićni rad (Katalinić,
2007). Dajući tijelu ugljik koji se odmah povezuje s kisikom iz krvi stvaraju toplinu
odgovornu za održavanje tjelesne topline. Sadrže C, H i O, OH, keto i aldehidne skupine
u strukturi, složeni su polimeri.

Nastaju fotosintezom u biljnim tkivima iz ugljičnog dioksida, vode i sunčeve svjetlosti.
U ljudskom organizmu je obrnuto, nastaju oksidacijom kisikom oslobađajući energiju.
U biljnom tkivu čine 80 – 90 % suhe tvari, a u životinjskom oko 2 %.
Oni su strukturni elementi, pomažu u probavi masti (mastima su potrebni ugljikohidrati
za njihovu razgradnju unutar jezgre) i bjelančevina, te asimilaciji drugih hranjivih tvari.
Oni su receptora raznih kemijskih i električnih signala (glikoproteini i glikolipidi). Oni
su rezervni energenti, kao škrob u biljnom i kao glikogen u životinjskom svijetu.
Dijele se na: monosaharide, disaharide oligosaharide i polisaharide. U probavnom
sustavu, međutim, apsorbiraju se jedino monosaharidi, tako se polisaharidi moraju
prvo razgraditi do njih. Većina ugljikohidrata koji se nalaze u hrani su saharoza (glukoza
i fruktoza), laktoza (glukoza i galaktoza) te polisaharidi škroba (polimeri glukoze), što
upućuje na zaključak da se većina njih (70 – 85 %) apsorbira kao glukoza. Ostatak su
uglavnom mješavina fruktoze i galaktoze. Za ljudsku prehranu važniji ugljikohidrati
prikazani su u tablicama 3, 4 i 5.

Škrob i celuloza pripadaju i skupini prehrambenih vlakana. To su prehrambene tvari
biljnog podrijetla koje u prehrani nemaju neku posebnu prehrambenu ili energetsku
vrijednost. Zdrav organizam ih ne probavlja, kemijski su praktično inertne. Zato povoljno
djeluju na rad crijeva, potpomažu rast i razvitak crijevne mikroflore i reguliraju probavu.
Prve teorije o važnosti prehrambenih vlakana postavio je još Hipokrit, međutim
tek polovicom prošlog stoljeća počinje se značajnije raspravljati o njima. Prvi veći
eksperiment napravio je Burkitt krajem 70‘ godina proučavajući učinke prehrane na
afričkom stanovništvu, a uključio je prehrambena vlakna kao faktor utjecaja na zdravlje.
Zaključio je da afričko stanovništvo nema neke bolesti koje ima zapadna civilizacija.
Slična istraživanja istih godina proveo je i Walker, također na afričkom stanovništvu i
zaključio je da stanovništvo prehranom nerafiniranim kukuruznim brašnom s visokim
udjelom prehrambenih vlakana manje oboljeva od ateroskleroze, hemoroida, raka
debelog crijeva. Kasnije, znanstvena zajednica zaključuje da su prehrambena vlakna
važna za zdravlje.

Prehrambena vlakna različito su definirana, kao ostaci biljnih staničnih stjenki koje se ne
mogu hidrolizirati probavnim enzimima čovjeka, kao oligosaharidi, polisaharidi i njihovi
(hidrofilni) derivati koje ljudski probavni enzimi ne mogu razgraditi do apsorpcijskih
komponenata u gornjem probavnom traktu, a to uključuje i lignin, ili kao jestivi dijelovi
biljaka i analognih ugljikohidrata koji su otporni na probavu i apsorpciju u tankom
crijevu čovjeka, s potpunom ili djelomičnom fermentacijom u debelom crijevu.

Leave A Comment