Uradi sam

Ukratko, kapitalistička se ekonomija doživljava

admin

Riječ je o neumoljivom procesu, tako da “altruiste”
čeka izumiranje. I naglasimo, razloge isticanja vlastitog, sebičnog
interesa i ponašanja valja tražiti, kako u prirodi tako i ljudskom društvu,
u oskudici. Dakle, borba za resurse jest jednostavno funkcija njihove
insuficijencije. Uostalom, kada ne bi postojao vlastiti interes što bi ljudi
maksimalizirali, na čemu bi inzistirali?
Marx je, naslijedivši teoriju radne vrijednosti, a s njom i tezu da
samo rad stvara bogatstvo, te naumivši razotkriti zakone ekonomskog
kretanja ljudskog društva (novi, nimalo pragmatički cilj političke
ekonomije), izvrgao potpunoj kritici kapitalističku ekonomiju. Privatni
se interes našao na optuženičkoj klupi.
Ukratko, kapitalističku ekonomiju, a zbog eksploatacije (višak
vrijednosti kojega proizvede radnik prisvaja vlasnik kapitala), zbog
unutarnjih razarajućih snaga (pri tome se misli na akumulaciju pri
porastu organskog sastava kapitala koja, tvrdi marksistička politička
ekonomija, nužno obara profitnu stopu i dovodi u pitanje na privatnom
vlasništvu i privatnom interesu izgrađenu ekonomiju), zbog vanjskih
manifestacija tih i takvih proturječnosti (riječ je o ekonomskim krizama
hiperprodukcije koje su rezultat sukoba privatnog i društvenog interesa)
mora zamijeniti, na ovaj ili onaj način, druga ekonomija, drugi
mehanizam alokacije. Riječ je o alokaciji, i prema Marxovom i
Lenjinovom dictumu, koja će se obavljati u uvjetima društvene – državne
kontrole nad sredstvima za proizvodnju što bi isključivalo eksploataciju.

Uzvišeni Allah u više ajeta govori o kretanju sunca, a u jednom
od njih kaže: I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba
Silnoga i Sveznajućeg. (Kur’an, 36:38)
Godine 1512. astronom Nikola Kopernik iznio je svoju teoriju
da je Sunce nepokretno u centru sunčevog sistema i da se planete
okreću oko njega. Ovo uvjerenje je bilo široko rasprostranjeno
među astronomima sve do 20. stoljeća.
Međutim, danas je ustanovljena naučna činjenica da Sunce
nije stacionarno već da se i ono kreće, a o čemu nam je Kur’an
govorio još prije 1400 godina.

Pa onda i jedna proročka misao: “Svaka individua (u okviru
kapitalističke ekonomije – nap. autora) posjeduje društvenu moć u obliku
neke stvari. Oduzmite stvari tu društvenu moć, pa ćete je morati dati
osobama nad osobama.”14
Kako je ovdje dobro i točno anticipirana socijalistička stvarnost.
Dakle, eksploatacija, poslužimo se kategorijama Marxove teorije radne
vrijednosti, može biti i gora (mislimo neproduktivnija) od one koju je
“otkrila” i prokazivala marksistička politička ekonomija.
Nakon velikog kritičara ekonomija ide u susret čovjeku
zahvaljujući kojemu dobiva (novo) ime a kapitalistička ekonomija novog
i jakog zagovornika. Riječ je o Alfredu Marshallu (Načela ekonomike,
1890. godina) koji oko četrdeset godina, sve do svoje smrti 1924.
godine, bijaše prvi među angloameričkim ekonomistima.
On pokušava pomiriti klasičnu (političku ekonomiju) i novu
ekonomiku koja nastaje. Ugrađuje u nju, prema vlastitim riječima,
metode znanosti o malim povećanjima ili diferencijalni račun i vraća je
ovozemaljskom predmetu istraživanja.

Uzvišeni Allah kaže: Zar Zemlju kolijevkom19 nismo učinili, i
planine kao klinove. (Kur’an, 78:7-8)
Kur’an sa preciznošću opisuje duboko korijenje planina
koristeći riječ “klinovi”. Mont Everest, na primjer, ima približnu
visinu od 9 km iznad nivoa mora, dok je njen korijen dublji od 125
km!
S obzirom da je Zemljina kora tanka, vrlo je velika mogućnost
njenih potresa. Planine djeluju kao klinovi koji drže zemljinu koru
i daju joj stabilnost. Uzvišeni Allah kaže: Mi smo po Zemlji stabilne
planine razmjestili da ih ona ne potresa. (Kur’an, 21:31)
Činjenica da planine imaju duboko korijenje oblika klinova
i da je njihova uloga velika u stabilizovanju zemljine kore nije
bila poznata do pronalaska teorije tektonskih ploča početkom
dvadesetog stoljeća.

“Politička ekonomija ili ekonomika je proučavanje ljudskog roda
u običnom toku života; ona istražuje onaj dio djelatnosti pojedinca i
društva koja je najuže povezana sa stjecanjem i upotrebom materijalnih
stvari potrebnih za blagostanje.”

Marshall odaje priznanje Ricardu i njegovim sljedbenicima jer su
razvili teoriju slobodnog poduzetništva odnosno slobodne konkurencije
“koja, sadrži mnoge istine koje će vjerojatno važiti dokle god ima
svijeta. Njihov je rad bio čudesno potpun unutar uskog područja koje je
pokrivao… Velik dio ostalog njihovog rada ograničen je odviše
isključivim razmatranjem posebnog stanja tadašnje Engleske; a ta je
ograničenost uzrokovala reakciju. I tako sada, kada su veće iskustvo,
više slobodnog vremena i veća materijalna sredstva omogućili da se
slobodno poduzetništvo stavi pod nešto veći nadzor, da se smanji
njegova moć da čini zlo i da se poveća njegova moć da čini dobro, među
mnogim ekonomistima raste neka vrsta kivnosti protiv slobodnog
poduzetništva. Mnogi su čak skloni da preuveličavaju njegove loše
strane i da ga okrivljuju za neznanje i patnje koje su posljedica ili tiranije
i ugnjetavanja u prošlim vremenima, ili krivog poimanja i zloupotrebe
ekonomske slobode.
Između te dvije krajnosti nalazi se većina ekonomista (Marshall
očigledno sebe ovdje nalazi i svrstava – nap. autora) koji – obrađujući
slične probleme u različitim zemljama – unose u svoje radove
nepristranu želju da utvrde istinu…”16
Ciljevi ekonomike, njenih istraživanja, su stjecanje znanja zbog
njega samog ali i njegova praktična primjena u društvenom životu.
Međutim, ekonomika se kloni političkih problema, te je ona “znanost,
čista i primijenjena, a ne znanost i umijeće. I bolje se opisuje širokim
izrazom “ekonomika” nego užim izrazom ‘politička ekonomija’.”17
Raspravljajući o kamati od kapitala (kamata je nagrada za
čekanje) Marshall eksplicite dovodi u pitanje praktični zaključak da bi, a
zbog pravednosti i opće sreće, trebalo zabraniti svakoj privatnoj osobi da
posjeduje neko sredstvo za proizvodnju te da se posjedovanje ograniči
samo na sredstva koja služe za vlastitu uporabu.

Leave A Comment