Zabava

Nutricionisti suštinski dijele povijest razvoja hrane

admin

Doba agrikulture – negdje oko 7.000 godina pr. n.
e., događa se nešto nevjerojatno; čovjek napreduje
u kulturnom i tehničkom smislu, a napredak prati
i duhovni razvoj. Tijekom 4.000 godina nastaju prve velike civilizacije, najčešće u
dolinama rijeka, gdje je tlo pogodno za uzgoj biljaka. Egipat, Mezopotamija, Palestina,
Sirija, područja su gdje se počinju sijati žitarice i nastaju egipatska i sumerska, a potom
babilonska, egejska i kretska civilizacija. Vremenom
prelaze u grčku i rimsku kulturu, a istovremeno, na
Dalekom istoku, uzgojem riže raste kinesko carstvo.
Inke, Asteci i Maje u Americi razvijaju svoju kulturu
uzgajajući kukuruz.
Prva veza između prehrane i zdravlja postavljena
je upravo u starom Egiptu. Istovremeno, u staroj
kineskoj civilizaciji car Huang Tija i indijska
ajurvedska tradicija spoznaju također da načini prehrane imaju ulogu u prevenciji i
liječenju bolesti (Cannon, 2005) (zna se, primjerice, da su prije 36 stoljeća liječili gušavost
pepelom morske spužve koja sadrži jod).

Među najjasnije dokaze o istinitosti Poslanikovog صلى الله عليه وسلم poslanstva, neizostavno ubrajamo njegove visoke moralne osobine,
njegov savršeni karakter, dobroćudnost i njegovu prirodnost. On
je bio najljepšeg morala i ponašanja. I prije nego mu je objavljen
Kur’an, Uzvišeni Allah ga je sačuvao od svih paganskih običaja i
svih mahana podarivši mu najljepše ponašanje te ga je njegov
narod prozvao nadimkom El-Emin (pouzdani, povjerljivi) i Es-Sadik
(istinoljubivi), zbog toga što su kod njega uvidjeli povjerljivost,
iskren govor i čistoću. Uživao je veliki ugled u svom narodu. Kada
bi se ljudi u nečemu razišli, došli bi njemu da im presudi.

Uz doba agrikulture veže se uzgoj biljaka, kao i udomaćenje životinja. U Europi počinje
uzgoj pšenice, zobi, graška, leće, lana, a od životinja uz čovjeka ostaju pas, svinja, koza,
ovca i govedo. Otkrićem Novog svijeta i razvojem trgovine počinje prenošenje raznih
kultura iz jednog dijela svijeta u drugi. Tako u Europu dolaze kukuruz, krumpir, rajčica,
grah, paprika, suncokret, duhan i drugo. U 16. stoljeću počinje razvoj kapitalizma,
razvija se “nova agrikultura” s ciljem povećanja proizvodnje žitarica i hrane općenito.
Agroindustrijsko doba – doba je razvoja kemije, biologije, mikrobiologije, mehanike i
kasnije i drugih znanosti, što naravno ima utjecaj na općeniti razvoj i utječe i na razvoj
agronomije, industrije, gradnje pa i prehrambene industrije. Uzgoj hrane postaje
agroindustrijski, a izumima poput sterilizacije (Nicolas Appert, 1804) omogućava se
trajnost hrane.
Nove tehnologije i njihov razvoj u 20. stoljeću uvode nas u doba brze hrane (engl.
fast food), polugotovih i gotovih proizvoda koji smanjuju aktivnosti pripreme hrane
u kućanstvu, a civilizacijski napredak ulazi u atomsko doba, osvajanje svemira,
nevjerojatan informatički progres, genetski inženjering itd.

Od otprilike 200 milijuna ljudi koji su živjeli u Kristovo doba čovječanstvu je za prvu
milijardu stanovnika Zemlje trebalo skoro 1.800 godina, za drugu oko 130, no danas se
stanovništvo poveća za milijardu u periodu od 15 do 20 godina, pa se i broj stanovnika
Zemlje popeo na preko preko 7 milijardi. Neki gradovi su se u broju stanovnika popeli
čak na preko 20 milijuna, a pretpostavlja se da će ih biti sve više. Stvaranjem velikih
potrošačkih centara (u velikim gradovima), produženjem duljine životnog vijeka ljudi i
smanjenjem stope smrtnosti u svijetu postaje velik problem osiguranje dovoljnih količina
hrane za sve veći broj stanovnika.
Gdje smo danas s obzirom na hranu, proizvodnju hrane i prehranu?
Mnogi danas govore o paradoksu; proizvodi se više hrane nego ikada, a nikada nije bilo
više gladnih na svijetu. S jedne strane potpuni nedostatak i nedovoljno hrane (čini da je
preko dvije milijarde gladnih), a s druge strane gojaznost kao civilizacijska bolest, koja
predstavlja javnozdravstveni problem u velikom broju razvijenih zemalja, pa se broj
gojaznih bliži jednoj milijardi.
Svjetska zdravstvena organizacija – SZO (engl. World Health Organization – WHO)
zbog brige oko problema gladi i za dobrobit čovječanstva proglasila je Svjetski dan
hrane – 16. rujna.

Skromnost i lijepo vladanje bili su njegova praksa. Allahov
Poslanik صلى الله عليه وسلم je sam obavljao mnoge kućne poslove, muzao bi ovce,
popravljao obuću, krpio odjeću i jeo zajedno sa svojim slugom. On
je lično odlazio na pijacu i kupovao što mu treba i nije ga bilo stid da
u ruci nosi posudu. Rukovao se sa bogatim i sa siromašnim. Prvi je
selam (pozdrav mira) nazivao koga god da je sreo, svejedno radilo se
o mlađem ili starijem. Kada god bi ga neko pozvao, odazivao se na
poziv i nikada nije omalovažavao hranu na koju bi bio pozvan. Bio
je lijepe naravi, prijatan u društvu, vedrog lica, strog, ali odmjeren,
skroman, i nije dozvoljavao da se ponizi, darežljiv, ali ne i rasipan.
Bio je osjećajan i nježan. Nije zabilježeno da se Poslanik صلى الله عليه وسلم ikada
ikome osvetio zbog uvrede ili nepravde koja je nanesena lično
njemu. Također, nije zabilježeno da je ikada udario slugu ili ženu.

Leave A Comment